Pristup usmjeren obitelji jedan je od temeljnih suvremenih pristupa u edukacijskoj rehabilitaciji i ranoj intervenciji. Brojna istraživanja pokazuju da dijete najbolje uči i napreduje kada se podrška ne odnosi samo na dijete, već i na obitelj kao cjelinu. Drugim riječima, razvoj djeteta ne događa se izolirano, nego u svakodnevnim odnosima, rutinama i okruženju u kojem dijete živi.
U pristupu usmjerenom obitelji roditelji nisu pasivni promatrači, već aktivni sudionici procesa. Oni se prepoznaju kao osobe koje najbolje poznaju svoje dijete, njegove potrebe, snage i izazove. Stručnjak i roditelj surađuju kao partneri, zajednički postavljaju ciljeve i traže rješenja koja su realna i primjenjiva u svakodnevnom životu.
Važna značajka ovog pristupa je naglasak na prirodnim okruženjima: domu, vrtiću, igri i svakodnevnim rutinama. Umjesto da se vještine uče samo tijekom terapijskog susreta, cilj je da se one prenesu u stvarne životne situacije. Time se povećava učinkovitost podrške i omogućuje djetetu da nova znanja i vještine koristi tamo gdje su mu zaista potrebne.
Istraživanja također pokazuju da pristup usmjeren obitelji pozitivno utječe ne samo na razvoj djeteta, već i na osjećaj kompetentnosti roditelja. Roditelji se osjećaju sigurnije, osnaženije i uključenije u proces, što dugoročno doprinosi kvaliteti života cijele obitelji.
U praksi, pristup usmjeren obitelji znači slušanje, suradnju i zajedničko traženje rješenja, ne samo s djetetom, nego čitavom obitelji u središtu.