Terapeuti (stručnjaci) međusobno se razlikuju po mnogočemu. U osnovi, razlikuju se u (području) kompetentnosti. Nije svaki terapeut kompetentan za svako područje dječjeg razvoja, iako tijekom (re)habilitacijskog procesa dijete nastojimo promatrati holistički. Svaki terapeut jedinstven je sa svojim setom znanja i vještina koji se kreira kombinacijom formalnog obrazovanja, kontinuiranog educiranja u području za koje se uže specijalizira i iskustvom u direktnom radu s djecom i roditeljima. Zbog toga, ne postoje dva terapeuta s jednakim znanjima i vještinama.
Osim toga, svaki je terapeut jedinstven u svojoj osobnosti i pristupu djetetu. To je još jedan razlog zbog kojeg jedan terapeut ne može odgovarati svoj djeci svijeta. Imajući na umu važnost odnosa terapeut – dijete – roditelj, ovu značajku nikako ne smijemo zanemariti.
Kao što svaki terapeut ne odgovara svakom djetetu, tako niti svako dijete ili roditelj ne odgovara svakom terapeutu, iako ponekad zbog radnog mjesta ili radne etike nemamo mogućnost „odabira“.
- Ulaganje vremena, truda i novca u obrazovanje i profesionalni razvoj uvijek je vrijedno.
- Jednako tako vrijedno je i ulaganje u osobni razvoj kako bismo bili spremni otpustiti uloge koje nam ne trebaju pripadati (npr. sveznajućeg terapeuta).
- To što griješiš ne znači da si manje stručnjak, znači da si čovjek.
